Skrivena u unutrašnjosti stivanskog zaleđa Vela lokva je lokalitet jedinstvene mirnoće i ugođaja. Radi se o sakupljalištu vode koje prema predaji nikad ne presušuje a kroz vrijeme je ozidano pregradnim zidom kako bi se povećao kapacitet akumulirane vode. Lokva je bila od neizmjerne važnosti u vrijeme kad otok Brač nije bio povezan vodovodnom cijevi sa kopnom (prije 1970. godine) a sve bi gustride u mjestu presušile. Tada bi kolone žena sa maštilima na glavi krenule na Velu lokvu po vodu, a to je značilo dvokilometarski hod sa teškim teretom po jakom ljetnom suncu. Teško je danas zamisliti žeđ koja je tada vladala otokom. Danas je lokva zarasla barskom vegetacijom i kao takva spada pod zaštiru ekološke mreže NATURA 2000. Provedena bioenergetska istraživanja daju području oko lokve posebnu terapeutsku i rekreativnu vrijednost pa je dobro provesti neko vrijeme u okolici, slušajući zvukove prirode i razmišljajući o nekadašnjem teškom životu na danas tako rado posjećenom otoku.
(skraćeno: Jedinstveni kulturno-povijesni lokalitet koji dublje otkriva priče iz prošlosti otoka, oslonjene na pučke legende (vile, vilenjaci, macići) i vjerovanja. Radi se o sakupljalištu vode koje po tradiciji nikad ne presušuje i na koje su u danima velike žege na otoku sutivanske žene u kolonoma dolazile po vodu za potrebe u domaćinstvu.)
